GROBLJE KRSTINE

Kontakt:

Groblja u župi Posušje

Na ovim našim prostorima, moglo bi se reći, uvijek se živjelo i umiralo. Tragovi toga života su vidljivi gotovo na svim mjestima. Nije slučajno nastala sintagma Posuška kultura, a ona se povijesno smješta u Abrahamovo vrijeme, tj. oko 1850. godine prije Krista.

I u rimskom razdoblju  na posuškom području postoje naselja, gdje se nije samo živjelo, nego i umiralo, te određeni lokaliteti gdje su umrli pokapani. Tako znamo za naselja Dočići i Orlov kuk u Čitluku, zatim imamo nekoliko naselja u Vinjanima, rimske utvrde u Tribistovu (Gradina i Oluja), Rastovači (Vučja gradina) i Batinu (Velika gradina). Osobito je poznat rimski grad u susjednom Gracu s brojnim vrijednim ostatcima, kao i kasnoantička bazilika na gradačkom groblju.

O bujnom životu u srednjem vijeku najbolje svjedoče nekropole stećaka, oko kojih su ili uz koja su postupno nastajala katolička groblja. Na području Posuške župe imamo sljedeće lokalitete sa stećcima: Rastovača, Bešlića groblje (8 stećaka), Brigovi (17), Ilijino brdo (15), u groblju (4), Suvi bunari (4), Tribistovo, Bili brig (14), Vučipolje (56), Maslića klanac (60), Sobač (manje skupine stećaka na tri mjesta), Staro polje (skupina stećaka), tri lokaliteta bez posebnog imena (ukupno 68 stećaka).

Može nam i sljedeći podatak biti od koristi, jer u kontekstu našeg razmišljanja govori na poseban način. Franjevci su, naime, prvu ubogu župnu kućicu imali u vrletima iznad sela Batina, na starom putu prema Gorici. Nije jasno koliko su franjevci ostali u Batinu, svakako ne predugo.

Novo sjedište bilo je u Osoju, na samom rubu Posuškoga polja, ispod samoga sela. Tu su franjevci imali malu kuću pokrivenu slamom. U Osoju je župna kuća sigurno bila 1773. i 1776., kako izvješćuje biskup fra Marko Dobretić, koji Osoje naziva Gornja Gorica (Goricza superior). Sjedište je župe konačno 1823. preneseno u Jukića mahalu, gdje se nalazi do danas.

Od 2007. godine postoji u našoj Županiji Zakon o grobljima. Prema tom zakonu groblja su postala komunalni objekti kojima upravlja uprava groblja u skladu sa spomenutim Zakonom. Uz potrebna prateće objekta prema tom Zakonu, u grobljima se nalaze i sakralni objekti koje treba graditi u dogovoru sa zakonitim predstavnicima vjerske zajednice.

O groblju

Vučipolje je naziv za plodno planinsko polje, dok se groblje u Vučipolju zove  Krstine.

Vlasnika zemlje u Vučipolju ima, koliko smo mogli ustanoviti, iz trinaest hercegovačkih župa.

Groblje Krstine nastalo je iz velike potrebe u njega se nije nitko redovno ukapao, pa ni iz župe Posušje, na čijem se terenu nalazi, nego samo oni koji su u Vučipolju umrli dok se blago vodilo na ispašu. U tom smislu u groblju postoje tri dječja groba. S te strane gledano groblje nije aktivno. Ipak, svake godine, na Petrocdan, 29. lipnja, slavi se na groblju Sv. Misa i obavlja blagoslov polja.

Prva kapelica u groblju rađena je 1980. godine. Župnik je u to vrijeme bio fra Viktor Kosir.

Kada smo najavili da ćemo urediti groblje Krstine, a to je bilo 2006, godine, samoinicijativno je Vladi Braćiću iz Ružića, a sudjelovali su dvojica njegovih prijatelja, naručio i platio zvono za ovo groblje. Teško je 110 kg, a s potrebnom opremom 140 kg.