Žalosni i smo i tužni jer nas je napustila naša dobra susjeda, višedecenijska susjeda i kućna prijateljca, Branka Matoničkin, žena dobre i plemenite duše, žena puna vedrine i osmjeha, žena dobročiniteljica spremna da pruži nesebičnu pomoć u nevolji svima koji su je poznavali, žena koja je iza pretane smrti njenog muža Hrvoja, odgojila i izvela na pravi put svoju djecu, Ivanu i Borisa, obasipala pažnjom i nježnošću svoku unučad Irmu, Timura i Leo Alija i žena koja je njegovala porodičnr veze sa svojim sestrama Majom i Gogom i žena koja je prema svima iskazivalha ljubav oi i poštovanje. Takva je bila naša Branka i takvu ćemo je pamtiti i spominjati dok smo živi. Bila je ponosna i dostojanstvrna supruga, majka, sestra, punica, svekrve, bala i komšinica. Neka joj je lahka zemlja bodanska i Raj bude njeno vječno počivalište.Amin!