Često se sjetim davnih ljetnih dana ranih 1970-tih godina i mjesta Trstenog u kojemu sam tada kao dvanaestgodišnji dječak živio, kada je u neposredno moje susjedstvo dolazila obitelj iz Mostara koju su sačinjavali ; otac Sveto, majka Vera i sinovi Branko i Dragan sa njihovom gitarom, koja je u tim ljetnim noćima bila i do danas ostala jedan nezaboravan detalj sjećanja. Obojica braće su odlično svirala i pjevala, oko sebe okupljajući poveliko društvance lokalnih i inostranih tinejdžera. Također je nemoguće bilo svih ovih godina ne sjetiti se još nekih simpatičnih mladića, mostaraca iz društva Branka i Dragana, kao i malenog šatora razapetog na proplanku iznad Trstenog, zvanog Propađe, gdje sam tada živio, a gdje je obitelj Pejanović dolazila kod njihove bake Dragice i njenog muža Vita. Često sam se kako rekoh prtisjećao tih dragih ljudi i simpatičnih vremena, pokušavajući posredstvom interneta pronaći kakvu informaciju o Draganu i Branku u cilju ostvarenja kontakta, ali uzalud, sve do nekidan najnovijeg pokušaja, koji je rezultirao tužnom informacijom o Brankovoj smrti. Što sada sa stanovitim zakašnjenjem reći , doli izraziti duboko saučešće cijeloj Brankovoj, kako vidim, veoma brojnoj obitelji, te istovremeno želju, ukoliko ovaj tekst dođe u ruke Draganu, da se javi na moju e-mail adresu, a što bi me veoma obradovalo. Stanko Ivanković Dubrovnik stankoivankovic@yahoo.com