Kada umire covjek Svijet bi morao stati i zadrhtati tezinom tuge, dubinom bola.” Obiljezio je i dirnuo Duško ,Duk ili ( naš dida) nase zivote i zivote svih koji su ga znali. Taj nevjerovatan šarm, karizma ,toplina, ljubav, i zivotna mudrost uveseljavali su svakodnevnicu nama ali i svima koji su ga poznavali. Citav smo zivot ponosni biti u njegovom drustvu. Pomaganje drugima u bolesti i nevolji kao i iznimna ljubav prema životu , društvu i ljudima bile su njegove najvece vrline. O kako je samo volio život! Citavog zivota sluzio nam je kao primjer kako se ljubavlju, optimizmom i radosti i za zivotom mogu pobjediti sve nevolje i gubitke koje nam zivot nosi. A nije mu ih donio malo. Na nama sada ostaje da pokusamo slijediti njegov put u ovoj nasoj neizmjernoj boli, svjesni da se takav karizmatik ne radja dva put. Ostajes nam svima u srcima do kraja zivota i neizmjerno cemo te voljeti. Hvala ti sto si nam uljepsao zivote! “Kad umire covjek, a pogotovo covjek kao ti ( dragi dida) Umire dio svijeta i zemlja postaje sve teza, iskusnija, ljudskija i veca za jednu ranu i dublja za jednu jamu!” Pocivaj u miru bozjem i neka ti je laka tvoja voljena hrvatska zemlja!