Moje iskreno saučešće, ne mogu drugačije izraziti svoje ove rijeci..Htijela sam potražiti Vilia u nadi da pronađem njegov kontakt…nažalost naletim na ovakvu tuzu vijest..Smrt majke vjerujem da nikako nije istog osjećaja kao onaj kada nam umre bliži prijatelj ili rodjak.Sada razumijem tu višu stepenicu bola jer sam izgubila kćer..možda će utjesiti nešto kratko moja ova poruka, ali neće nikada prestati ni nestati bol,ne mogu željeti vam brz oporavak jer ljudi toga nema..ili pokušamo živjeti uz to prazno mjesto bez jako bitne osobe koja je značila vašem životu..svako malo uhvatiti ćete sami sebe u razmišljanju o tome kako nema nikada zamjena za nju.Neki će htjeti da je što manje spominjete kao da nije ni bila tu,ja vam mogu dati svoje mišljenje da je se stalno sjećate, spominjete u sjećanju ona tako kroz vas zivi..ijako neki smatraju ovo glupo,ali postoje oni koji vašu majku nisu imali priliku upoznati.A kako li će ako i prestanete o njoj pričati. malo sam se raspisala, nadam se nisam nikoga uvrijedila..morala sam pa makar dio vam reći. Smrt smatraju temom ne imati posla s njom i samo je izbjegavati..ali kako zivjeti..a sa smrti moraš dijeliti oduzeto vrijeme koje pristajes ili se predaješ ti sam smrti.. svakako teško je ali ponekada je i pak dijeljenje iz dana u dan lakši. žalost je strašno nešto..ali i ja evo dijelim isto to s vama pod ovim nebomm