Dragi moj dedo! Dragi moj dedo, težak život si vodio, ali produktivan. Kao mali si ostao siroće. Oca se nisi ni sjećao, a majku si izgubio sa svega 6 godina. Svoje bolno i tužno djetinjstvo si proveo u sirotištu, a kasnije i kao učenik Šerijatske gimnazije. Bio si pametan i snalažljiv, pa si na razne načine sebi zarađivao. Držao bi instrukcije iz raznih predmeta ostalim đacima kojima škola nije najbolje išla, te bi tako ušparao koji dinar. Ramazanske raspuste si provodio najviše sa svojim dedom Memišagom, kojeg si pomagao i volio. Uvijek si sa ljubavlju o njemu pričao i kako ste znali provoditi dane pijući kafu i pušeći duhan koji bi ti posijao. Pomagao si mu u raznim poslovima a i često bi ga i brijao. Znao si i raditi kao konobar u malom kafiću u Mostaru kod staroga mosta, gdje si imao raznih dogodovština, a nerijetko bi se sjetio i jednog svog gosta koji bi ti tražio da mu napraviš kafu sa riječima:"Hamo, daj mi tricu u dva 'vildžana!". U Drugom svjetskom ratu si bio antifašista i partizan. Borio se za dobro i za ispravne životne vrijednosti i principe. Bivao si i ranjavan, a nekolicinu si puta i preživio smrt. Bio si hrabar i dobar saborac. Upisao si montanistriku u Zagrebu željeći da budeš dobar inžinjer al' je Bog imao druge planove za tebe. Život te odveo da postaneš izvrstan pravnik, te si čitav svoj životni vijek predano se posvetio tom pozivu. Pravni fakultet si završio, te služio ovoj a i bivšoj zemlji. Gradio si socijalizam i nade polagao u bolje sutra. Nisi se štedio, pa ti je i zdravlje znalo od toga da pati, a i tvoja porodica zbog tvog čestog odsustva. Bio si brižan i voljen suprug, otac i deda. Tokom svog radnog vijeka uradio si mnogo dobra za ljude oko sebe, a i za čitavu državu. Oformio si tužilaštvo u Zenici, bio si gradonačelnik grada Mostara, za čijeg mandata si napravio prvi javni WC, izgradio biblioteku, bolnicu, pokrenuo restauraciju starog mosta i za čijeg se mandata pustila u rad prva telefonska linija sa Banja Lukom i još mnogo toga... Bio si profesor u srednjoj školi predavajući ustavno pravo i osoba koja je svoje znanje nesebično dijelila. Bio si sudija, tužilac, a na kraju i zamjenik saveznog javnog tužioca Jugoslavije imenovan ispred Bosne i Hercegovine. Tokom svog životnog i radnog vijeka upoznao si se sa mnogim velikim ljudima. O njima si nerijetko i pričao. Poznavao si se Adolfom Goldbergerom, doktorom koji ti je i jedne prilike spasio život. Pričao si o svome druženju sa Ivom Andrićem, a bio si jako prisan i sa Džemalom Bijedićem kojem si jedne prilike spasio život, na čemu ti je on bio jako zahvalan. Mnogo si dobra na ovom svijetu uradio i uvijek si zagovarao da se čini dobro, govori istina, a često si govorio da je najvažnije u životu biti dobar čovjek, što ti i jesi bio! Imao si težak ali bogat život. Sada te pospremamo na bolji svijet gdje ćeš siguran sam naći svoj smiraj. Zauvijek češ ostati u mome srcu ljubljeni i voljeni djede moj!