Učimo dovu Gospodaru da našem prijatelju tj. babi Nurudinu, majci Adisi, bratu Davudu - porodici Benjaminovoj podari sabura u iskušenju i Istini onoga što ih je zadesilo uz podsjećanje da kao vjernici ustraju u saburu, da je ovaj kratki (donji) svijet, koliko god ga mi kao ljudi volili ili bili bliski njemu, da je ovaj svijet što znamo prolazan i da je privremena, a da je Ahiret (gornji svijet) vječan i bolji,kako nas naš Gospodar podučava. Molimo Uzvišenog i Plemenitog koji se odaziva na dove, da porodici podari ustrajnosti u strpljenju da se osaburi koliko se može na iskušenju što je zadesilo porodicu, i da se ne govori ništa osim onogasa čim je naš Gospodar Allah s.w.t. zadovoljan jer jedino Uzvišeni zna početak i kraj svega, i na koji način je bolje nešto za nekog roba ili porodicu a nama je dato vrlo malo znanja. Molimo Ga Njegovim najvećim imenom, dozivamo Živog i Vječnog, da jedno od najtežih iskušenja na ovome svijetu podari sabura i milost porodici, tugu njihovu ublaži koliko je moguće i da ustraju na putu Istine dostojanstveno kako to dolikuje vjernicima, a našem Benjaminu da magfiret/oprost, sačuva od kaburskog azaba i da podari Milost i Samilost svoju i podari lijepi džennet. Teško je i pronaći riječi utjehe. Mi vjerujemo da ćemo se na ahiretu zajedno sastati sa svojim najmilijima koji su prije nas preselili, u danu nagrade, a to nam pružaju riječi, pored Kur'ana i hadisi našeg poslanika Muhammeda alejhiselam koji je došao sa Istinom. Izdvojio bih dvije predaje koje mi padaju na srce a oslikavaju težinu časne porodice kakva je Nurudinova sa iskušenjem koje ih je zadesilo a koje nijedan insan ne može biti nijem na riječi Allaha Svemogućeg koji je preko poslanika poslato te riječi utjehe za insane i porodicu koje On iskuša sa jednim od najtežih iskušenja na ovom prolaznom dunjaluku a to su: U Tirmizijevom Džamiu, Musnedu imama Ahmeda i Ibn Hibbanovom Sahihu bilježi se hadis Ebu Musaa el-Eš'arija, koji prenosi da je Božiji Poslanik, Allahov mir i spas njemu, rekao: “KADA NEKOME UMRE DIJETE, ALLAH DŽ.Š KAŽE Svojim melecima: – Uzeli ste dijete Moga roba? – Da – reći će oni. – Uzeli ste PLOD NJEGOVOG SRCA? – Jesmo – odgovorit će oni. – Kako je to PODNIO Moj rob?– HVALIO TE i rekao: ‘Allahovi smo i Njemu se vraćamo." Inna lillahi ve inna ilejhi radžiuun" (to je taj govor hvale, sabura, strpljivosti, utjehe sa čijim je naš Gospodar zadovoljan) - IZGRADITE MU KUĆU U DŽENNETU I NAZOVITE JE KUĆA HVALE – reče Uzvišeni Allah melekima.” Tirmizi, 1021 U Buharijevom Sahihu zabilježen je hadis-kudsi od Enesa u kojem stoji da Božiji Poslanik Muhammed a.s., Allahov mir i spas njemu, prenosi (govor od Allaha): “Kada iskušam Moga roba najdražim mu stvarima, nadoknadit ću mu to Džennetom.” (Buhari, 5653) a šta reći onda za posebnu KUĆU ZAHVALNOSTI u Džennetu, u kojoj će biti zajedno (ma ko imao deredžu jednu, ako Bog da, Allah će učiniti da i drugi budu na istoj kao onaj kome je najviša deredža data u džennetu. Podsjećamo se da takvi, ako Bog da, imaju stepen šehida, i da oni nisu umrli nego preselili, ali mi to ne osjećamo, pa stoga, ponavljamo riječi (utjehe, sućuti/saučešća) porukama "Allah je uistinu sa strpljivima" i "Allahovi smo i Njemu se vraćamo!"