Drage Veronika, Vida i Vesna, draga naša Vedrana, primite našu duboku sućut zbog preranog odlaska vašeg oca, supruga i brata, a našeg nekadašnjeg dragog prijatelja iz osnovne škole i Zapruđa. Za vijest koja nas je sve zatekla i šokirala doznali smo jučer. Iako smo odavno izgubili kontakt koji smo nekada imali, mi iz Vukmirovog razreda podijelili smo međusobno iskrenu nevjericu i tugu. Kako? Kada? Pitanja koja se obično nameću u situacijama kad se nešto ovakvoga dogodi izranjala su se i sada. A događalo se to našem razredu, nažalost, već više puta. Od Vukmira smo još kao djeca imali prilike učiti se toj nekoj samo njemu svojstvenoj profinjenosti, kao da mu je bila urođena. Imponirao je već i u toj dobi od 13 ili 14 godina, koliko smo imali, svojim znanjem, čvrstim i argumentiranim stavovima i etikom do koje je, kako vidimo iz oproštajnih poruka brojnih roditelja njegovih malih pacijenata, držao cijeli svoj prekratak život. Nježan div velikog srca, vidjeli smo da je napisao za njega već netko. I mi ga se takvog sjećamo. Vukmirove prijateljice i prijatelji iz 8.e

Izražavam sućut poštovanoj obitelji povodom gubitka dragog supruga i oca, dr Vukmira Vlašića. Romana Gjergja Juraški s obitelji